Archive for Septembar, 2009

Pobuna

Nedjelja, Septembar 20th, 2009
  Martin_Niemoller

Martin Niemoller na poštanskoj marci, naslikao Gerd Aretz, 1992

Prvo su došli po komuniste, a ja se nisam pobunio,
jer nisam bio komunista.
Zatim su došli po bolesne, takozvane neizlečive, a ja se nisam pobunio, jer nisam bio mentalno bolestan.
Zatim su došli po Jevreje, a ja se nisam pobunio,
jer nisam bio Jevrejin.
Onda su došli po mene, ali tada više nije bilo nikoga
da se zauzme za mene.

Martin Niemöller (1892–1984) njemački teolog

Novac

Četvrtak, Septembar 17th, 2009

Školujemo djecu u raznim oblastima, činimo sve da ovladaju naukom. Koliko njih zaista nastavi da se bavi naukom? U promilima. Koliko njih ide u život?

Nekoliko puta sam ideju da našoj djeci treba jedan predmet i u osnovnoj i u srednjoj školi u kome će učiti o novcu i raspolaganju njim pominjao na skupovima, a u nekim anketama i obrazlagao. Nikad nije bilo nekog odjeka. Zašto?

Ko bi te predmete predavao? Moju generaciju su učili da je novac prljava stvar. Moj otac misli da je novac zlo. Pošten čovjek nije mogao imati novac.

Zar nije licemjerno cijeli život raditi za novac, a pretvarati se da je nebitan?

Tople preporuke – Windows 7

Ponedjeljak, Septembar 14th, 2009

Obzirom da je najnovija uzdanica Microsofta Windows 7 nedavno izašla i da ćemo se sve više srećati sa njom, red je da iznesem moje utiske zasnovane na nekoliko mjeseci rada na njemu i toplo vam ga preporučim.

Task bar

Sigurno je da ćete prvo primjetiti (i oduševiti se) taskbarom koji je sada mnogo intuitivniji, ljepši i sa mnogo više mogućnosti koje pruža. Ukoliko otvorite recimo nekoliko web stranica u IE dovođenjem miša na ikonicu IE u taskbaru dobićete realni izgled stranica u malim prozorima na dnu ekrana. Kretanjem miša po tim malim prozorima napravićete privremeni restore prozora na kome se nalazite, a svi ostali će biti minimizovani da vam ne smetaju pa možete vidjeti što želite.

Ukoliko maknete miša prozor će se minimizovati, a ako kliknete bilo gdje na otvoreni prozor napravićete pravi restore. Ovo je prava blagodet za one poput mene koji vole otvarati mnogo prozora. Kad smo već kod prozora evo i nekoliko novih prečica za manipulaciju sa njima:
Klik srednjim dugmetom (ili Shift+Klik) –  Otvara novu instancu aplikacije.
Desnik klik će vam ponuditi da radite sa najčešće otvaranim dokumentima, zatvorite grupu i sl.
Ctrl + Shift + klik – Otvara aplikaciju pod administratorskim pravima
Shift + Desni klik – Daje vam mogućnost da manipulišete prozorima grupe
Win + Home
– Minimizuje sve prozore osim onoga u kome radite
Win + kursor gore – Maksimizuje aktivni prozor
Win + kursor dole – Minimizuje aktivni prozor
Win + kursor lijevo ili desno – Postavi aktivni prozor na lijevu ili desnu stranu monitora
Win + space – Napravi sve prozore providnim (prikaže desktop)
Win + Shift + kursor lijevo  ili  desno  – Prebaci prozor na lijevi ili desni monitor
Nema više “prave ikone” Show desktop ona je sada mali pravugaonik u desnom donjem uglu ekrana odmah pored sata i datuma. Dovođenjem miša na ovaj pravougaonik svi prozori se minimizuju i vi vidite desktop.  Novina u taskbaru je i Action Centre koji vas upozorava na probleme koje imate  i nudi vam rješenja. 
Aplikaciju možete postaviti na Taskbar desnim klikom na ikonu i izborom “Pin to Taskbar” ili prostim prevlačenjem ikone na Taskbar.

Gadžeti

Nema više Vindows Vista Sidebara, gadžete možete postaviti bilo gdje na dektop.

Libraries

Microsoft uvodi u novi operativni sistem pojam biblioteke. O čemu se radi? Riječ je u stvari o virtuelnim folderima jer iza svake od ikona (Documents, Music, Pictures, Video) nalaze se vaši fajlovi i folderi, koji ne moraju biti samo na vašem računaru, mogu biti i negdje drugo, recimo na mreži. Naravno biblioteke možete i sami dodavati, pa tako veoma lako organizujete i pristupate svojim fajlovima.

Kalkulator

On je znatno unaprijeđen, zato ga i pominjem, osim onog osnovnog za četiri računske operacije sada su tu i naučni, programerski, statistički.

Osim toga to je siguran konverter mjera, možete da računate razne podatke vezane za vrijeme, za kredite i otplate ili recimo potrošnju goriva vašeg ljubimca. Vrlo upotrebljivo.

Ribon

WordPad i Paint dobili su ribon pa su po tom slični wordu 2007. Da li je to napredak zavisi od vas samih.

Media player

Ovaj popularni program je značajno unaprijeđen, a postao je jednostavniji. Iako nismo neki veliki korisnici različitih audio i video formata, ranije nam se događalo da moramo tražiti razne kodeke da bi mogli da upotrebimo MediaPlayer. Sada za ovih nekoliko mjeseci još nismo naišli ni na jednu vrstu datoteke, a da je nismo mogli vidjetiili čuti. Probali sam i DiVX i Xvid i mnoge druge.

XP mode

Za sve one koji koriste neke stare programe koji ne mogu da rade u WIN7 predviđen je XP mode. Riječ je o virtuelnoj mašini XP na domaćinu WIN7. XP i Win7 dijele Clipboard, periferiju… interesantno je da možete iz XP moda štampati na štampač definisan u Win7. XP mode ne dobijate prilikom instalacije, potrebno je preuzeti  Windows Virtual PC RC i Windows XP Mode RC sa Microsoft-ovog sajta.

Ima još dosta novosti koje prevazilaze prostor predviđen za jedan ovakav tekst. Recimo multitouch za touch screen ekrane. HomeGroup – umrežavanje u kući više WIN7 računara je sada trivijalno uz mogućnost  međusobnog dijeljenja multimedijalnih fajlova, štampača i mrežnih diskova.  Bolje je i upravljanje sa više monitora…

Za ovih nekoliko mjeseci ni jednom mi se računar nije zaledio, restartovao bez naše želje, nije se pojavio ni jednom BSOD.  Ukoliko prelazite sa XP vjerujem da ćete biti više nego oduševljeni. Vjerujem da će se i korisnicima Viste sigurno dopasti veća sigurnost, praktičnost i jednostavnost.

Tople preporuke.

PS: Za sami kraj i nekoliko trikova, za one koji su izdržali sa čitanjem do kraja.  Ukoliko mišem povučete prozor do krajnje desne ili lijeve ivice ekrana ekran će se postaviti na lijevoj ili desnoj polovini ekrana. Ako prozor mišem prodrmate lijevo desno svi otvoreni prozori će se minimizovati, sem prozora koji ste protresli. Ako prozor ponovo protresete minimizovani prozori će se vratiti na desktop.

Domaća ljuta

Ponedjeljak, Septembar 14th, 2009

Još relativno davno zarazio sam se „koktelmanijom“. Odmah da razjasnim nisam od onih koji vole nešto „cirku“ više mi leži ona stara Badelova „Pij malo, pij dobro“.  Moja ljubav prema koktelima više je u onom osjećaju koji imate da ste napravili nešto  interesentno, osvježavajuće i drugačije. Rijetke su prilike kad popijem dva koktela, dva različita nikad. Poput i svakog zanata i ovaj ima svoj alat i materijal od koga se radi. Danas pojavom prodavnica svega i svačega, gotovo da možete bilo gdje nabaviti i alat i materijal. Kad sam ja počinjao nije bilo ništa od toga. Alat – šejkere, džigere, strejnere, barske kašike…  bilo je nemoguće naći kod nas, snalazio sam se na sve moguće načine. Nabavljao sam prilikom odlaska u inostranstvo, drugari koji su odlazili vani dobijali su specijalne zadatke da mi nabave ponešto i od jednog i od drugog.  Literaturu i informacije u doba prije interneta  bilo je mnogo teško naći. Postojala je jedna knjiga Ante Kunca „Kokteli“  u izdanju Logosa iz 1984. godine. Pošto me je „virus“ obuzeo i literaturu sam morao nabavljati vani po knjižarama.  Najčudnije od svega za društvo sa kojim sam putovao je bilo kada sam negdje u Zapadnoj evropi (više se ne mogu sjetiti gdje je to bilo) išao na pijacu i kupio limete. Naravno poslužile su za samo nekoliko koktela koje sam napravio kad sam se vratio kući, ali sam konačno osjetio pravi ukus.

Zemlja rakijske kulture, naročito ako je ona „domaća ljuta“ dugo se opire ovoj nešto drugačijoj kulturi, tek u posljednje vrijeme imate veći izbor pića u marketima, a tu i tamo neko zna i šta je limeta ili ako baš i ne zna i zove je zeleni limun bar je nabavi za prodaju. Naši ugostitelji  i danas u najelitnijim kafićima u čiji enterijer su uložili ogromno bogatstvo nude samo čista žestoka pića.  Situacija u kućama je ista, ja bar nisam imao priliku da mi bilo gdje u kući ponude bilo kakvu mješavino pića, a da to nije gemišt ili u najboljem slučaju džin tonik. Uticajem globalizacije i turizma situacija se polako mijenja.  Boli me što danas kad naručim negdje kod nas koktel  čujem barmena kako govori ekavski.  Ne zato što ja imam nešto protiv ekavskog ni slučajno, već što je kod nas to dosta zanemareno, pogotovo tu mislim na ugostiteljske škole. Nedostatak obrazovanog kadra, naš mentalitet, nedostatak novca, mala briga „institucija sistema“  Kunemo se u turizam kao razvojnu šansu, a činimo malo da on ne bude samo šansa nego i pogodak.  Ove godine takmičenje ugostiteljskih škola nije ni održano.  Niko nije zabrinut.
 znacka

Sjetih se jedne epizode od prije tri, četiri godine koja ilustruje dosta toga. Neću pominjati imena jer ova priča je ovdje samo zato da pokaže naš mentalitet. Kao jedan od pokretača udruženja turističko ugostiteljskih škola u Crnoj Gori i takmičenja učenika imao sam ideju da ovu moju ljubav na neki način prenesem i na učenike. Na drugom takmičenju ugostiteljskih škola u Herceg Novom u hotelu Plaža dogovorim sa Udruženjem barmena Crne Gore da obezbjede jednog predavača koji će učenicima  održati predavanje o kulturi koktela i održati demonstraciju pavljenja koktela. Uredno oni pošalju jednog svog člana, starijeg gospodina. Uredno smo mu obezbjedili smještaj u hotelu zajedno sa suprugom, iako možete samo da zamislite sa kojim naporom, imajući na umu da je riječ o prosvjeti  i uvijek hroničnom nedostatku novca . U kongresnoj sali skupili se učenici iz svih krajeva Crne Gore, radi se o izabranim učenicima koji su tu da bi se takmičili i pažljivo slušaju priču. Naš predavač predstavlja sebe, priča o svojim zaslugama, počinje priču o organizaciji udruženja, o načinu i problemima na koji su naišli praveći ga i slično, i to traje. Nikako da dođe do onoga o čemu smo se dogovorili. Učenicima kao ni meni ova priča nije zanimljiva oni počinju da se vrpolje i pričaju, pa ja da bi prekinuo ovo stanje pitam gospodina nekoliko pitanja ne bih li ga naveo na pravi put. Osim pitanja koji su trendovi danas u svijetu, pitam ga i koji je njegov  omiljeni koktel  i za nesreću koji koktel on preferira prije ručka. Znate šta je odgovorio tu pred učenicima kao iz topa: „Domaću ljutu“.

Exel

Ponedjeljak, Septembar 14th, 2009

„Ko zna taj radi, ko ne zna taj predaje, a ko ne zna ni to, radi u Exelu“.  Ovo sam davno negdje čuo ne sjećam se više ni gdje, ali moram priznati da sam ovu „sentencu“ dugo pominjao.  Podsjetio sam se na nju čitajući jedan članak na Interetu (iz hrvatskog Jutarnjeg lista) pod nazivom Norme nastavnika moraju se povećati jer su najniže u Europi i komentare nastavnika koji su uslijedili. Zanimljiva rasprava, za koju sam siguran da bi gotovo identična bila i kod nas. Neću naravno ulaziti u raspravu ko je u pravu, jer obje strane su donekle u pravu. Ono što ja mislim je da nam se, po mom iskustvu, dogodila negativna selekcija u prosvjeti. Kao neko ko je bio u prilici da zapošljava ljude da rade kao profesori, ne jednom sam bio u prilici da biram između dva loša kandidata. Kao što sam bio i u prilici da ne mogu da zaposlim odličnog profesora jer u kolektivu imam stalno zaposlenog na tom mjestu koji svoj posao otaljava, ili još gore, nemogu naći nikakvog profesora. Osnovni problem je po meni nedovoljno ulaganje u prosvjetu. Kad to kažem, mislim i na plate. Plata u svakom slučaju ne može biti motiv odličnom učeniku da izabere nastavnički fakultet. Da li mu motiv može biti status koji će imati kao profesor? Šta mu je motiv da se odluči? Obzirom da nema motiv, bira neko drugo zanimanje. Ko bira onda nastavnički poziv? Bojim se u najvećem broju slučajeva (čast izuzecima) da je motiv nemogućnost da se upiše nešto atraktivnije. U periodu koji slijedi moje kolege će biti stalno u situaciji „biranja manje lošeg“.  

Zanemarimo za momenat plate. Kolika su ulaganja u škole? Kakvi su uslovi u kojim profesor radi? Često rade u dvije smjene, skučen prostor ne dozvoljava im da imaju „svoju“ učionicu/kabinet u kome rade, već moraju da se seljakaju, jer rasporedom nije moguće dugačije napraviti. O kutku u školi u kome mogu raditi kada imaju pauzu, gdje mogu pripremati čas, gdje mogu imati svoj računar, mogu samo sanjati. Nije tako rijetko u našim školama da zbog loših prozora u učionicama bude nesnosno hladno ili prevruće. Često moraju da bi ostvarili normu raditi u dvije ili više škola. Dodajte ovome pritiske, sukobe i prepirke sa „nedobudnim roditeljima“ koji uvijek smatraju da je njihovo dijete u pravu, a kojeg eto „smara“ tamo neki  „kreten“ .  Da ne nabrajam, riječju uslovi nisu zavidni. Mogu li oni biti motiv zaposlenja? „Znalci“ ove problematike odmah postavljaju pitanje „a dva mjeseca ljetnjeg odmora?“  Pogledajmo to malo bliže.  Odmor zvanično je od početka jula do 15. avgusta. Odgovoran profesor će od tog odmora odvojiti jedan dio za svoje usavršavanje i pripremanje za novu školsku godinu.  Kako god okreneš i obrneš taj odmor je poput ostalih radnika bilo gdje drugo ili samo malo veći. 

Svemu ovome moram dodati,  iako još uvijek, ne baš tako čest slučaj i činjenicu da profesori koji znaju odlaze iz škole na neke druge bolje plaćene poslove. Tako recimo profesorice engleskog postaju sekretarice nekim stranim biznismenima, profesori  koji znaju IT u firme iz ovog područja i slično. Situacija nije ružičasta. Sad čini mi se nije pitanje kada ćemo dostići Finsku u PISA testiranju, već ko će učiti našu djecu?  Oni koji ne znaju raditi ni u Exelu?